Djela 2:42 opisuju srce prve crkve – zajednicu koja je bila posvećena učenju, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi. Ovaj jednostavan, ali snažan opis postaje temelj i za naše susrete danas. Kada se okupljamo nedjeljom, činimo to da zajedno rastemo u Božjoj riječi, da gradimo povezanost kao Kristova obitelj, da slavimo Boga jednim glasom i da provodimo vrijeme u molitvi, zahvalnosti i ohrabrenju. Upravo takvi sastanci oblikuju crkvu koja je živa, posvećena i usmjerena na Isusa – crkvu koja živi vjeru ne samo nedjeljom, nego tijekom cijelog tjedna.
Svakog ponedjeljka se sastajemo na jutarnju molitvu na zoomu.
Utorkom i četvrtkom sastaju se kućne grupe.
Svaki zadnji petak u mjesecu svi zajedno sudjelujemo u večeri slavljenja i molitve.
Svake nedjelje u 10h okupljamo se na bogoslužju kako bi slušali Riječi i dijelili kruh i vino.
Svake prve nedjelje u mjesecu uživamo u zajedničkom ručku nakon bogoslužja.
Nedjeljno bogoslužje
Ovaj se sastanak naziva Lomljenje kruha (Djela 2,42), Zajedništvo (1. Korinćanima 10,16) i Večera Gospodnja (1. Korinćanima 11,20). Ovo činimo na Njegov zahtjev, na Njegovu slavu i zadovoljstvo kako bismo se prisjetili Njegove žrtve za naše grijehe i pobjedonosnog uskrsnuća od mrtvih. Kao što se čini da je to bio središnji sastanak rane Crkve (Djela 20,7), tako je i kod nas. Častimo Gospodina Isusa kao nevidljivu i prisutnu Glavu ovoga okupljanja.
Sudjelovanje u činu lomljenja kruha i uzimanja vina, simbola u kojima vidimo tijelo i krv Krista je za one koji su stupili u osobni odnos s Kristom, koji su ponovno rođeni po Duhu i koji hodaju u zajedništvu s Njim. Moramo moći reći zajedno s Tomom: „Gospodin moj i Bog moj“ (Ivan 20,28). Ako netko sudjeluje na nemaran način (nepažljivo, bez razlučivanja, nastavljajući u nekom grijehu), izlaže se opasnosti Božjeg nezadovoljstva i stege (1. Korinćanima 11,27–30). Prije sudjelovanja potrebno je strogo samopropitivanje. Ako ste u svađi s drugima, uložite svaki napor u pomirenje prije nego sudjelujete (Matej 5,23–24). Nikada ne dolazite štovati Boga s mržnjom, ogorčenošću ili gorčinom u srcu prema drugima.
Vjerujemo da su žene potpuno jednake muškarcima i jedno „u Kristu“ (Galaćanima 3,28). Međutim, poštujemo Pismo koje uređuje red u Crkvi, prema kojem se ženama nalaže da se suzdrže od javne službe na crkvenim sastancima (1. Korinćanima 14,34–35).
Naše spomen-okupljanje jest prisjećanje na Kristovu smrt, a ne sakrament koji prenosi milost ili oproštenje, kako neke crkve poučavaju.
Krist je središte našega okupljanja, stoga naše bogoslužje pruža priliku svoj braći da sudjeluju u na bogoslužju (1. Korinćanima 14,26) u molitvi pri dijeljenje kruha i vina, o nije služba određenog pojedinca.
Naše je bogoslužje obilježeno jednostavnošću, kao što je to bilo i na sastancima rane crkve. Ono nije obilježeno dojmljivim ceremonijama niti raskošnim ukrasima i odijevanjem.
Ako imate pitanja, molimo vas da nam se obratite nakon sastanka.
